OD TOPLINSKIH DO ZELENIH OTOKA: TRANSFORMACIJA SUVREMENIH GRADOVA SUOČENIH S KLIMATSKIM PROMJENAMA

Zbog sve učestalijih ekstremnih temperaturnih pojava i rastuće urbanizacije, europski gradovi postaju sve osjetljiviji na brojne opasnosti kao što su prekomjerno zagrijavanje i povećano zagađenje, što uzrokuje zabrinutost za zdravlje i dobrobit lokalnog stanovništva. Dok se očekuje da će se toplinski valovi i urbanizacija povećati u budućnosti, promjene gradske infrastrukture mogu ublažiti negativne učinke. Urbano ozelenjivanje smatra se glavnom strategijom za održavanje modernih gradova hladnim i ugodnim. Pozvali smo Pipelifeovog stručnjaka za navodnjavanje Konstantinosa Akritanakisa da podijeli svoje stručno znanje o rješenjima zelenih površina i njihovoj prilagodbi gradskim uvjetima na održiv način.

_{EUROPSKI GRADOVI SE ZAGRIJAvaJU}

Trenutno više od 70% svih Europljana živi u gradovima, a urbanizacija se povećava zbog ekonomskih i društvenih razloga. Međutim, kako europske metropole rastu, tako rastu i temperature u njima. Pokrivanje velikih zelenih površina betonom i asfaltom uz izgradnju stambenih i industrijskih objekata, povećalo je upijanje i zadržavanje topline. Takva infrastruktura, zajedno s dodatnom toplinom koju stvaraju ljudske aktivnosti, uzrokovala je da mnogi gradovi postanu znatno topliji od ruralnih područja koja ih okružuju.

Fenomen je poznat kao efekt urbanog toplinskog otoka, a razlika između prometnog gradskog područja i njegove okoline može doseći 3 do 5 °C ili čak više. Uz očekivani daljnji porast globalnih temperatura, grijanje gradova postalo je problem koji zahtijeva hitno rješenje.

_{ZELENA INFRASTRUKTURA ŠTITI OD PORASTA TOPLINE}

Urbano ozelenjavanje jedna je od ključnih strategija za povećanje otpornosti gradova na toplinu. Osim što stvaraju sjenu na područjima koja obično privlače i zadržavaju toplinu, biljke također isparavaju vodu i proizvode kisik, održavajući zrak svježim. Nadalje, pokazalo se da zelene površine poboljšavaju emocionalnu dobrobit građana.

Dok se u današnje vrijeme nove gradske četvrti planiraju tako da se osigura dovoljno zelenih zona, vraćanje vegetacije na područja koja su desetljećima bila prekrivena asfaltom i betonom može biti težak izazov.

“Kada govorimo o zelenom urbanom inženjerstvu, najvažniji izazov je prostor. U većini gradova prostor je ograničen i nije lako stvoriti velike zelene površine. Drugi izazov je održavanje — kako se dugoročno brinuti za takva područja i kako ih učiniti održivima u pogledu potrošnje vode i energije,” komentira Konstantinos Akritanakis, voditelj R&D projekta za rješenja za navodnjavanje u Pipelifeu.

_{ZELENE FASADE: GRADSKIM PROSTORIMA DAJEMO NOVO LICE}

Također poznati kao vertikalni vrtovi ili eko-zidovi, zeleni zidovi uživaju sve veću popularnost u urbanim zelenim površinama. Između ostalih prednosti, fasade prekrivene biljkama učinkovito smanjuju površinske temperature, poboljšavaju kvalitetu zraka i pomažu u povećanju bioraznolikosti u tom području. Osim toga, za razliku od drugih rješenja urbanog ozelenjivanja, zelene fasade zahtijevaju minimalan prostor.

Međutim, od strukturalnih oštećenja uzrokovanih korijenjem biljaka do visokih troškova navodnjavanja i složenog održavanja, nepropisno planirani zeleni zidovi također mogu predstavljati probleme zgradama i njihovim vlasnicima. Biljke koje se koriste na zelenim zidovima zahtijevaju redovitu opskrbu vodom i gnojidbu što, ovisno o postavljanju zida, može zahtijevati profesionalno održavanje. 

“Postoje dva glavna načina stvaranja zelenih zidova. Jedan je sadnja penjačica u razini tla, a drugi je vješanje tegli ili postavljanje panela na zid,” objašnjava Akritanakis, “Zidove s penjačicama najlakše je njegovati. Primjerice, moguće je skupljati kišnicu s krova u podzemne retencijske spremnike i pumpati je kroz cijevi za navodnjavanje u području korijena — takav sustav je u velikoj mjeri samodostatan i ne zahtijeva gotovo nikakvo održavanje.”